DNK

G DNK-a biol. pokrata za deoksiribonukleinsku kiselinu; sin. (DNA)

dnȍ

im. s. G dnȁ; mn. N dnȁ, G dȃ 1. tvrdo tlo pod morem, jezerom, rijekom i sl. 2. ono što je s donje strane čega [~ čaše] ♦ dirnuti (potresti) koga do dna duše duboko dirnuti (potresti) koga, snažno emotivno djelovati na koga; mrziti (prezirati i sl.) koga iz dna duše snažno mrziti (prezirati i sl.) koga; potonuti na ~ propasti moralno ili financijski

do

prij. G 1. označuje da je što granica kakva kretanja ili prostiranja [doći ~ stola; put ~ šume]; ant. od 2. označuje da se tko ili što nalazi u izravnoj blizini koga ili čega [stajati ~ prijatelja; stol ~ zida]; sin. uz 3. označuje da se što završava prije čega ili istodobno s čim [odmarati se ~ podneva; raditi ~ ljeta]; ant. od 4. označuje da se što izuzima iz čega [ne osjećati ništa ~ tuge]; sin. osim 5. označuje da je što obuhvaćeno, uključeno u što [popiti sve ~ zadnje kapi] 6. označuje da što ima kakvu posljedicu [trčati ~ iznemoglosti]

im. m. neskl. glazb. solmizacijska oznaka za prvi stupanj ljestvice

dȏb

im. ž. G dȍbi 1. razdoblje u ljudskome životu [mlađa ~; staračka ~] 2. godine života, stupanj starosti [Djeca te dobi vole igračke.]; sin. (uzrast)

dȍba

im. s. G dȍba; mn. N dȍba, G dȏ 1. vremenski odsječak u kojemu se što zbiva, koji je čime obilježen [kišno ~; ~ mira]; sin. razdoblje, vrijeme 2. razdoblje u razvoju Zemlje, kulture, civilizacije [brončano ~; ledeno ~; metalno ~]  godišnje ~ jedno od četiriju razdoblja na koja se dijeli godina ♦ gluho ~ noći duboka, kasna noć; zlatno ~ vrijeme procvata, najbolje godine

dȍba

im. ž. G dȍ; mn. N dȍbe, G dȏ glazb. vremenska jedinica mjere glazbenoga takta [naglašena ~]

dobáciti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. dòbācīm, 3. l. mn. dòbācē, imp. dobáci, aor. dobácih, prid. r. dobácio, prid. t. dòbāčen 1. prijel. a. bacajući premjestiti na određeno mjesto, b. bacajući predati što komu [~ loptu]; sin. dodati 2. prijel./neprijel. reći što kratko i šaljivo ili zajedljivo, uputiti kratku primjedbu [~ podrugljivu primjedbu; ~ u prolazu] 3. prijel. uputiti komu što pokretom tijela [~ poljubac]; vidski paranjak: dobacivati

dobacívati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. dobàcujēm, 3. l. mn. dobàcujū, imp. dobàcūj, aor. dobacívah, imperf. dobàcīvāh, prid. r. dobacívao, prid. t. dobàcīvān 1. prijel. a. bacajući premještati na određeno mjesto, b. bacajući predavati što komu [~ loptu]; sin. dodavati 2. prijel./neprijel. izricati što kratko i šaljivo ili zajedljivo, upućivati kratku primjedbu [~ podrugljive primjedbe; ~ u prolazu] 3. prijel. upućivati komu što pokretima tijela [~ poljupce]; vidski paranjak: dobaciti

dȍbar

prid. G dòbra; odr. dȍbrī, G dȍbrōg(a); ž. dòbra, s. dòbro; komp. bȍljī 1. koji ima pozitivne osobine ili poželjna svojstva [~ bicikl; ~ čovjek]; sin. valjan; ant. loš 2. koji je onakav kakav treba biti, koji ispunjava očekivanja [~ uspjeh; ~ vid]; ant. loš 3. koji čini i želi dobro [dobra vila]; ant. zao 4. koji je ispravno utemeljen i logičan [~ odgovor; dobro pitanje; ~ zaključak]; sin. pravi razg., valjan; ant. loš 5. koji donosi korist [~ posao] 6. neodr.; u im. funkciji srednja školska ocjena označena s 3; sin. trojka razg. 7. sup. koji ima najpozitivnije osobine i najpoželjnija svojstva [najbolje rješenje]; sin. (optimalan)  vrlo ~ školska ocjena između dobar i izvrstan/odličan označena s 4; sin. četvorka razg.

dòbaviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòbavīm, 3. l. mn. dòbavē, imp. dòbavi, aor. dòbavih, prid. r. dòbavio, prid. t. dòbavljen doći u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. nabaviti, pribaviti, priskrbiti; vidski parnjak: dobavljati

dobàvljāč

im. m. G dobavljáča, V dȍbavljāču; mn. N dobavljáči, G dobavljáčā 1. osoba koja za koga što dobavlja; sin. (nabavljač) 2. osoba ili tvrtka koja dobavlja za koga robu ili pruža komu usluge

dobavljàčica

im. ž. G dobavljàčicē; mn. N dobavljàčice, G dobavljàčīcā žena koja za koga što dobavlja; sin. (nabavljačica)

dobavljàčičin

prid. G dobavljàčičina; ž. dobavljàčičina, s. dobavljàčičino koji pripada dobavljačici; sin. (nabavljačičin)

dòbavljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòbavljām, 3. l. mn. dòbavljajū, imp. dòbavljāj, aor. dòbavljah, imperf. dòbavljāh, prid. r. dòbavljao, prid. t. dòbavljān dolaziti u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. nabavljati, pribavljati, priskrbljivati; vidski parnjak: dobaviti

dȍbīt

im. ž. G dȍbīti, I dȍbīću/dȍbīti gosp. čista zarada, novčani iznos koji preostaje kad se odbiju troškovi poslovanja [raditi s dobiti; čista ~]; sin. dobitak, ( profit); ant. gubitak

dobítak

im. m. G dobítka; mn. N dobítci, G dòbītākā 1. gosp. usp. dobit 2. novac koji se dobije u igrama na sreću [~ na lutriji]; sin. zgoditak 3. pren. neočekivana korist, više od onoga čemu se tko nada ili što tko zaslužuje [On je za nju pravi ~.]; sin. zgoditak

dòbiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dȍbijēm, 3. l. mn. dȍbijū, imp. dòbīj, aor. dòbih, prid. r. m. dȍbio, ž. dȍbīla, s. dȍbīlo, mn. dȍbīli, prid. t. dobìven 1. bez naknade doći u posjed čega, primiti bez naknade [~ knjigu za rođendan] 2. doći do čega za što nije bilo potpuno izvjesno da će biti dostupno [~ ulaznice za kino] 3. od jednoga preradbom napraviti drugo [od grožđa ~ vino] 4. postići cijenu [~ pet kuna po kilogramu jabuka] 5. steći koje unutrašnje ili vanjsko obilježje [~ bore] 6. postati bolestan od čega [~ prehladu] 7. steći prednost pred kim, postići uspjeh u kakvu nadmetanju [~ bitku; ~ na izborima; ~ parnicu; ~ sudski spor; ~ utakmicu]; ant. izgubiti 8. primiti što upućeno, poslano ili namijenjeno [~ potporu; ~ rješenje; ~ odgovor]  ~ batine biti istučen; ~ kaznu biti kažnjen; ~ kritike biti kritiziran; ~ mjesto biti postavljen na koji položaj, zaposliti se; ~ na težini udebljati se; ~ posao doći do zaposlenja, zaposliti se; ~ riječ doći do dopuštenja za govorenje; ~ snagu ojačati; ~ udarac biti udaren; vidski paranjak: dobivati ♦ dobio je što ga ide dobio je zasluženu kaznu; ~ svoje biti zasluženo kažnjen, proći loše vlastitom krivicom

dȍbītnī

prid. G dȍbītnōg(a); ž. dȍbītnā, s. dȍbītnō koji se odnosi na dobit [dobitna kombinacija; ~ broj]

dòbitnica

im. ž. G dòbitnicē; mn. N dòbitnice, G dòbitnīcā žena koja dobiva, koja je što dobila; ant. gubitnica

dòbitničin

prid. G dòbitničina; ž. dòbitničina, s. dòbitničino koji pripada dobitnici; ant. gubitničin

dòbitnīk

im. m. G dòbitnīka, V dòbitnīče; mn. N dòbitnīci, G dòbitnīkā osoba koja dobiva, koja je što dobila; ant. gubitnik

dobívānje

im. s. G dobívānja 1. dolaženje do čega bez naknade 2. dolaženje do čega za što nije bilo potpuno izvjesno da će biti dostupno 3. nastanak jednoga od drugoga 4. stjecanje kojega unutrašnjeg ili vanjskog obilježja 5. stjecanje prednosti pred kim, postizanje uspjeha u kakvu nadmetanju 6. primanje čega upućenoga, poslanoga ili namijenjenoga

dobívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòbīvām, 3. l. mn. dobívajū, imp. dòbīvāj, aor. dobívah, imperf. dòbīvāh, prid. r. dobívao, prid. t. dòbīvān 1. dolaziti do čega bez naknade [~ knjige za rođendan] 2. dolaziti do čega za što nije bilo potpuno izvjesno da će biti dostupno [~ ulaznice za kino] 3. od jednoga praviti drugo [od grožđa ~ vino] 4. postizati cijenu [~ pet kuna po kilogramu jabuka] 5. stjecati koje unutrašnje ili vanjsko obilježje [~ bore] 6. postajati bolestan od čega [~ prehladu] 7. stjecati prednost pred kim, postizati uspjeh u kakvu nadmetanju [~ bitku; ~ na izborima; ~ parnicu; ~ sudski spor; ~ utakmicu]; ant. gubiti 8. primati što upućeno, poslano ili namijenjeno [~ potporu; ~ rješenja; ~ odgovore]  ~ batine biti tučen; ~ kaznu biti kažnjavan; ~ kritike biti kritiziran; ~ mjesto biti postavljan na koji položaj, zapošljavati se; ~ na težini debljati se; ~ posao dolaziti do zaposlenja, zapošljavati se; ~ riječ dolaziti do dopuštenja za govorenje; ~ snagu jačati; ~ udarce biti udaran; vidski paranjak: dobiti

dȍbnī

prid. G dȍbnōg(a); ž. dȍbnā, s. dȍbnō koji se odnosi na dob [dobna granica; dobna skupina]

dobrìčina

im. m. ž. G dobrìčinē; mn. N dobrìčine, G dobrìčīnā dobroćudna osoba, osoba koja nikomu ne želi zlo [taj ~; ta ~; ti dobričine; te dobričine]

dòbro

im. s. G dòbra; mn. N dòbra, G dobárā 1. zemlja ili imanje u čijemu vlasništvu; sin. posjed 2. jd. ukupnost svega što je dobro [činiti dobro]; ant. zlo ♦ dijeliti i ~ i zlo s kim biti zajedno s kim u svim životnim okolnostima; i u dobru i u zlu u svakoj prilici (situaciji), uvijek, zauvijek; ne sluti na ~ mogla bi se dogoditi kakva nesreća, predosjeća se što loše

dòbro

pril. komp. bȍljē 1. onako kako treba biti, tako da ispunjava očekivanja [~ raditi; ~ vidjeti] 2. utemeljeno i logično [~ odgovoriti; ~ pitati; ~ zaključiti]; sin. valjano 3. tako da donosi korist [~ poslovati]; ant. loše ♦ ~ će doći (je došlo) što bit će (bilo je) što od koristi, poslužit će (poslužilo je) što kakvoj svrsi; ~ proći uspješno se izvući iz neprilike, proći bez loših posljedica; ~ se držati 1. dobro izgledati, biti u snazi 2. biti hrabar (izdržljiv) u teškoj situaciji, oduprijeti se jačima

dȍbrobīt

im. ž. G dȍbrobīti, I dȍbrobīću/dȍbrobīti sigurnost, sreća i zadovoljstvo; sin. boljitak

dobročìnitelj

im. m. G dobročìnitelja; mn. N dobročìnitelji, G dobročìnitēljā osoba koja čini dobra djela; sin. dobrotvor

dobročinitèljica

im. ž. G dobročinitèljicē; mn. N dobročinitèljice, G dobročinitèljīcā žena koja čini dobra djela; sin. dobrotvorka

dobročinitèljičin

prid. G dobročinitèljičina; ž. dobročinitèljičina, s. dobročinitèljičino koji pripada dobročiniteljici; sin. dobrotvorkin

dobročìnstvo

im. s. G dobročìnstva; mn. N dobročìnstva, G dobròčinstāvā/dobròčīnstvā dobro djelo

dȍbroćūdan

prid. G dȍbroćūdna; odr. dȍbroćūdnī, G dȍbroćūdnōg(a); ž. dȍbroćūdna, s. dȍbroćūdno; komp. dobroćùdnijī 1. koji je dobre i blage naravi [dobroćudna starica]; ant. zloćudan 2. koji odražava čiju dobru i blagu narav [~ pogled]; ant. zloćudan 3. odr. koji nije opasan za život [dobroćudni tumor]; sin. (benigni); ant. (maligni), zloćudni v. pod zloćudan

dobroćúdnōst

im. ž. G dobroćúdnosti, I dobroćúdnošću/dobroćúdnosti osobina onoga koji je dobroćudan ili svojstvo onoga što je dobroćudno; ant. zloćudnost

dobrodòšao

prid. G dobrodòšla; odr. dobrodòšlī, G dobrodòšlōg(a); ž. dobrodòšla, s. dobrodòšlo 1. koji dolazi u pravi trenutak, baš kad treba [~ savjet] 2. čijemu se dolasku veselimo [~ gost]

dobrodòšlica

im. ž. G dobrodòšlicē; mn. N dobrodòšlice, G dobrodòšlīcā pozdravna riječ koja se upućuje gostu pri njegovu dolasku

dobròhotan

prid. G dobròhotna; odr. dobròhotnī, G dobròhotnōg(a); ž. dobròhotna, s. dobròhotno; komp. dobrohòtnijī 1. koji ima dobre namjere, koji drugomu želi dobro [~ susjed] 2. koji odražava čije dobre namjere [~ savjet]; sin. dobronamjeran; ant. zlonamjeran

dobròhotnōst

im. ž. G dobròhotnosti, I dobròhotnošću/dobròhotnosti osobina onoga koji je dobrohotan ili svojstvo onoga što je dobrohotno; sin. dobronamjernost; ant. zlonamjernost

dobronámjēran

prid. G dobronámjērna; odr. dobronámjērnī, G dobronámjērnōg(a); ž. dobronámjērna, s. dobronámjērno; komp. dobronamjèrnijī 1. koji ima dobre namjere, koji drugomu želi dobro [~ susjed] 2. koji odražava čije dobre namjere [~ savjet]; sin. dobrohotan; ant. zlonamjeran

dobronámjērnōst

im. ž. G dobronámjērnosti, I dobronámjērnošću/dobronámjērnosti osobina onoga koji je dobronamjeran ili svojstvo onoga što je dobronamjerno; sin. dobrohotnost; ant. zlonamjernost

dobròstiv

prid. G dobròstiva; odr. dobròstivī, G dobròstivōg(a); ž. dobròstiva, s. dobròstivo; komp. dobrostìvijī koji je dobar, blag i milostiv

dobrostòjēćī

prid. G dobrostòjēćēg(a); ž. dobrostòjēćā, s. dobrostòjēćē koji je dobra imovinskog stanja

dobròta

im. ž. G dobròtē svojstvo onoga koji je dobar, plemenit i spreman drugomu pomoći

dȍbrotvor

im. m. G dȍbrotvora, V dȍbrotvore; mn. N dȍbrotvori, G dȍbrotvōrā osoba koja čini dobra djela; sin. dobročinitelj

dȍbrotvōrka

im. ž. G dȍbrotvōrkē, DL dȍbrotvōrki; mn. N dȍbrotvōrke, G dȍbrotvōrkā/dȍbrotvōrkī žena koja čini dobra djela; sin. dobročiniteljica

dȍbrotvōrnī

prid. G dȍbrotvōrnōg(a); ž. dȍbrotvōrna, s. dȍbrotvōrno kojemu je cilj pomoći, pružiti pomoć onima koji je trebaju [~ koncert; dobrotvorne svrhe; dobrotvorno društvo]; sin. (humanitarni)

dobrovóljac

im. m. G dobrovóljca, V dȍbrovōljče; mn. N dobrovóljci, G dobròvōljācā osoba koja svojevoljno sudjeluje u čemu; sin. dragovoljac (volonter)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga